Monumentalna inspiracija Longobardskih vojvoda od Spoleta može se vidjeti ovdje, u restauraciji crkve koja se dogodila u 8. stoljeću. Ova restauracija koju su izveli Longobardi dala je izuzetnu koherentnost, kako arhitektonskoj strukturi, obilježenoj prolaznim i prezbiterijskim stupovima, tako i korištenju rimskih ukrasnih modela. Façada (obnovljena 1997. godine) je podijeljena na dvije etaže. Na donjoj su troja mramorna vrata sa arhitravima ukrašenim biljnim motivima, od kojih je većina građena materijalima iz antičkog doba. Na gornjoj etaži su tri velika prozora: središnji lučni prozor između dva prozora na timpanu. Unutrašnjost ima tri broda, koji su prethodno bili podijeljeni visokim kaneliranim dorskim stupovima, koji su podržavali ogromnu antablaturu: na njima je bila obloga vjerovatno od štukature, duž zidova središnjeg broda za koje se tvrdilo da su drugog dorskog reda. Prema velikom luku apside vidljivi su originalni elementi polazeći od antablature, koji je tokom stoljeća zamijenjen lukovima oslonjenim na pilastre i stupove. Na kraju brodova su tri apside, od kojih su dvije bočne kvadratne, dok je središnja polukružna. Prezbiterij kvadratnog plana jasno se razlikuje od strukture glavnog broda po tome što je zadržao svoj izvorni trabati izgled: na njegova četiri ugla nalaze se parovi visokih korintskih kaneliranih stupova, sa dijelovima antablature iznad; još više na originalnim korbama s bareljefnom dekoracijom, segmentirana je kupola, iako njen sadašnji oblik možda nije originalni. U središtu apside, u niši, nalazi se freska krsta s monogramom i draguljima koja zajedno sa tragovima ukrasnih obloga od umjetnog mramora predstavlja najstariji slikovni ukras. Iznad je fragmentirana freska iz 13. vijeka, Bogorodica s djetetom i svecem, a pored nje je Raspeće španske škole iz 16. vijeka. Na zidovima i u dvije zavjetne kapele su freske iz 14. i 15. vijeka.