Opatija Svetog Trojstva: biser
Distance
0
Duration
0 h
Type
Luoghi religiosi
Description
Benediktinska opatija Santissima Trinit di Cava bila je u srednjem vijeku jedno od najživljih i najmoćnijih vjerskih i kulturnih središta Južne Italije. Osnovao ga je langobardski plemić, S. Alferio Pappacarbone, koji je imao viziju Presvetog Trojstva u obliku tri svijetle zrake koje su izlazile iz stijene, povlačeći se na ta mjesta kako bi živjeli u molitvi i kontemplaciji, vidjet ćete da će uskoro nastati velika zajednica redovnika. Opatija kamenoloma, i iris; unutar granica San Benedetto-skup autonomnih,: zajednica Presvetog Trojstva & Iris; kamenolom koji je već nekoliko desetljeća značajan razvoj, postajući jedan od kongregacije benediktinaca, iris & Iris; cvijeće. Opat SS Trinit di Cava u godinama i godinama vodio je više od 340 crkava, više od 90 priorata, s najmanje 29 Opatija. Također je dobio titulu Velikog opata kave: "Magnus Abbas Cavensis". Opatija Sosin. Inin i inin; kava je Potala matična crkva reda Cavese: "ininin". Osnivač Opatije Svetog Trojstva bio je Sveti Alferio Pappacarbone, koji se 1011.povukao ispod velike špilje Arsiccia (što znači suho) kako bi tamo proveo pustinjački život. Ainsin & ainsin; hrleći učenicima, privučeni njegovom svetošću i ainsin;, potaknuo ga je da izgradi samostan skromne veličine. Inin i inin; inin iinin; vrlo napredan 12.Travnja 1050. Gotovo krajem stoljeća. Albino ALFERIUS imao je niz istaknutih nasljednika, od kojih je jedanaest, osim osnivača, crkva prepoznala kao svece ili Blažene. Među njima se isticao Sveti Petar Alinsus, alferiusov unuk, koji je samostan uvelike proširio i učinio ga središtem moćne samostanske Kongregacije Alinsus (Red Cavensea) sa stotinama ovisnih crkava i samostana raštrkanih po južnoj Italiji. Bilo je više od 3000 redovnika kojima je Sveti Petar dao haljinu. Papa Urban Sosin, koji ga je upoznao u cluniju, posjetio je Opatiju 1092.godine i posvetio baziliku. Također je bila važna vlada B. Benincasa, koja je 1176.poslala stotinu redovnika na Siciliju kako bi naselili čuvenu Opatiju Montreale, izabranu velikodušnošću kralja Vilim ININSUSA. Pape i biskupi, knezovi i feudalci pridonijeli su razvoju Kongregacije Cavense, koja je uvelike pridonijela reformi crkve koju su promovirali veliki papi stoljeća. Kao i dobrobit civilnog društva. Prinčevi i gospodari, osim što su nudili feud, imovinu i privilegije, donirali su&ninsus;Opatija ili imovina&ninsus; ili pravo pokroviteljstva nad crkvama i samostanima. Biskupi su nastojali imati Kavene u svojim biskupijama kako bi tamo radili. Papa, kao i potvrdu donacije, pokloni i povlastice dell’oslobođenje, za kojeg l’настоятель Kamenolom doì da imaju nadležnost duhovno, zavisi samo od Pape, na zemlju i na crkve, gdje Badia imati svoj vlastitià. Sa svoje strane, kava je papama predstavljala kamen temeljac kojem su mogli u potpunosti vjerovati, toliko da su neki antipapi stavljeni u pritvor. Ljubav je bila briga koju su opati imali za stanovništvo. Dodjela zemljišta opsežna imanja dell’abbey sa l’dužnost, u kulturi i obratiti, nakon niza godina, ili ruku-d’opera ili imovinsko stanje proporcionalna plodnostà tla. Kako bi zaštitili stanovništvo Cilenta od saracenskih prepada, S. Costabile i B. Simeone izgradili su Dvorac Angelo, tada poznat kao Castellabate. Redovnici su također upravljali hospicijama i bolnicama koje su velikodušno bile namijenjene potrebitima i obavljale pastoralnu službu u ovisnim samostanima. Umjesto toga, opati su crkve predali svjetovnim svećenicima kojima su vjerovali. C. ININSUSIN predstavlja za cavu razdoblje presavijanja na sebi. I & ninsi; posebno se brinuo za zaštitu i ninsi & ninsi; upravljanje privremenom imovinom, proizvedena su prekrasna umjetnička djela, ali ninsi & ninsi;učestalost badijinih duhovnih i društvenih aktivnosti, između ostalog i zbog političkih transformacija, znatno se smanjuje. Godine 1394. Papa je sinus conf & Ninsus; ime grada & Ninsus; na zemlju kamenoloma, uzdižući se u isto vrijeme u biskupiji, autonomna, sa svojim biskupom, koji bi trebao & ninsus; biti u Opatiji, koju je crkva proglasila katedralom biskupije kamenoloma. Manastir je ne ainsin & ainsin; upravlja hegumen, ali iz bivšeg i zajednica & ainsin; redovnici ainsin & ainsin; poglavlje Katedrale. Opat Mons. Angelo Fusco 1431. godine bio je uzdignut u dostojanstvo & ainsus; kardinal i, nažalost, želio se osjećati u ainsus, prima stanarinu, ainsus & ainsus;Opatije i biskupije ainsus. Bilo je to razdoblje abbians opata koji su Opatiju doveli do velikog pada. Daleko od njega vladali su povjerenici koje je zanimala samo biskupija i upravljanje privremenim posjedima. Ninini & ninini; posljednji ninini & ninini; Opatija cava Kongregacije S. Giustina da Padova. Reformacija nije postavila biskupa ili kardinala na čelo Opatije, već privremenog opata: ainin & ainin; ainin & ainin; monaška disciplina i štovanje znanosti i umjetnosti. Tijekom stoljeća II II, Opatija je također arhitektonski obnovljena. Innoinsin;opat D. Giulio De Palma obnovljena & innoin; crkva, sjemenište, novicijat, i razni drugi dijelovi samostana. Suzbijanje napoleona, da o dell’abate D. Carlo Mazzacane, passò ne nanose ozbiljne štete badia: 25 redovnici su stajali na straži Postrojenja (takav je naziv za dell’opatija) i Mazzacane to je i bio Direktor. Obnova nakon pada Napoleona dovela je do obnove vjerskog duha. 1866. godine, s obzirom na značaj, umjetnički i znanstveni, nakupljen unutar njegovih zidina i da je bio središte biskupije, samostan je proglašen nacionalnim spomenikom i kao takav štedite&ainsus; od propasti prema kojoj su išli u susret mnogim drugim slavnim opatijama Italije. Herojstvo se tada pokazalo Virtom od nekolicine preostalih redovnika. Otvorili su novi logor samostanskog apostolata, osnovavši svjetovni kolegij koji i danas cvjeta, i sastavili Kodeks diplomacije Cavensis, u kojem su objavili cjelovit tekst drevnih svitaka Arhiva Cavense. To je i inin; monumentalno djelo koje je Badiju učinilo poznatom u cijelom znanstvenom svijetu. Moderna opata dostojanstveno su nastavili rad sv. oci Cav Inninsus. Obnovili su i proširili zgrade samostana i dali novi zamah njegovom tisućljetnom životu, koji se kontinuirano nastavlja do danas.