Od 1566. do 1806. bio je u vlasništvu Sveučilišta karmelićanki koje su mu vjerojatno dale današnje ime, a zatim (1814.) postaje vlasništvo općine koja je u prostorijama samostana sagradila Gradsku vijećnicu.U drugoj polovici 19. stoljeća njime su upravljali pizanski oci (iz Kongregacije Blaženog Petra iz Pize) koji su ondje stavili relikvije svete Afrodite.Barokno pročelje crkve podijeljeno je u dva reda i ima istaknute stupove s nišama smještenim u međuprostorima. S desne strane uzdiže se kvadratni zvonik, građen na dvije razine s kupolom ukrašenom višebojnim pločama.S jednobrodnom i bočnim kapelama (po dvije sa svake strane), unutrašnjost crkve je jednostavna i skladna. Prethodi mu mali narteks (atrij) prekriven križnim svodovima nadsvođenim pjevalištem.Crkva je čuvar važnih djela uključujući drveni kip koji predstavlja Madonnu del Parto, koji se nosi u procesiji ulicama grada svake prve nedjelje u siječnju, platno iz druge polovice osamnaestog stoljeća koje prikazuje Madonnu del Carmine postavljen na glavni oltar i grob Tereze Strambone, elegantan i profinjen u višebojnom mramoru, datira iz osamnaestog stoljeća.
