Château de Puilaurens je jedan od takozvanih katarskih dvoraca. Dvorac stoji na stijeni iznad doline Boulzane i sela Lapradelle i Puilaurens. Postoji put od Axata do dvorca.
Dvorac je ovdje pripadao opatiji Saint-Michel de Cuxa prije nego što ga je kraljica Aragona kupila 1162.godine. Kao Aragonska imovina bila je izvan teritorije koju su krstaši opustošili tokom katarskih ratova. Kao i Queribus, stoga je pružio utočište za one koji su bježali od invazijskih snaga. Oni koji su se tamo sklonili uključivali su i Katare i faidite, odnosno one koji su izgubili svoju imovinu zbog protivljenja osvajačima. Ovi faiditi uključivali su visoke plemiće, poput Guillaumea de Peyrepertusea.
Puilaurens je ustupljen Francuzima neko vrijeme prije 1255.godine. Nakon 1258. godine, njegovo posjedovanje francuske krune ratificirano je Ugovorom iz Corbeila, kada je Aragonska granica premještena na jug. 1260. godine garnizon je bilo 25 narednika. Preuzele su ga španske trupe 1635.godine, ali su izgubile svu stratešku važnost nakon Pirinejskog sporazuma 1659. godine kada je granica još južnije premještena na sadašnji položaj duž grebena Pirineja.
U 13. veku pripadao je gospodarima Fenouilleta. Branio Pierre Catala i, što je još važnije, Guillaume de Peyrepertuse, izdržao je napad Simona de Montforta i njegovih nasljednika do kraja krstaških ratova. Nakon 1243. godine, njegov vlasnik bio je Roger Catala, Pierreov sin, ali ga je, poput Quéribusa, branio Chabert de Barbaira, vojni zapovjednik Katara koji je bio posljednja osoba koja je branila okcitanski cilj.
Brojni Katarski đakoni potražili su utočište ovdje nakon pada Montsegura. Smatra se da je dvorac je konačno primoran da se preda (vjerovatno otprilike u isto vrijeme kao Queribus) c.1255.
