2009.godine, stotinu godina nakon smrti Cesarea Lombrosa, utemeljitelja kriminalne antropologije, obnovio je "svoj" muzej, jedini na svijetu. Zbirke uključuju pripremljene anatomske, crteže, fotografije, fizičke dokaze, pisanje i obrt i umjetnost, kao i kvalitete isključivo iz internirani u sirotišta, i od zatvorenika. Nova postavka ima za cilj pružiti posjetitelju konceptualne alate za razumijevanje kako i zašto je ovaj tako kontroverzni lik formulirao teoriju kriminalnog atavizma i koje su pogreške znanstvene metode dovele do osnivanja znanosti koja se kasnije smatrala pogrešnom Njegove su se teorije temeljile na konceptu rođenog kriminalca, prema kojem je podrijetlo kriminalnog ponašanja bilo svojstveno anatomskim značajkama kriminalca, osobe koja se fizički razlikovala od normalne osobe po tome što je posjedovala anomalije i atavizme koji su definirali njegovo socijalno devijantno ponašanje. Kao rezultat toga, rekao je, sklonost kriminalu bila je nasljedna patologija, a jedini koristan pristup počinitelju bio je kliničko-terapijski. Samo u posljednjem dijelu svog života Lombroso je također uzeti u obzir okolišne čimbenike, obrazovne i društvene, kao konkurenti u tim fizičarima u određivanju kriminalnog ponašanja. Iako Lombroso ide priznao da je pokušao prvi sustavni pristup proučavanju kriminala, tako da na neki od njegovih potraga, što je inspirirao Sigmund Freud i Carl Gustav Jung za neke teorije psihoanalize u odnosu na tvrtku, mnogi od njegovih teorija danas su otkaz svaki temelj. Na kraju kontroverznog akademskog i profesionalnog puta, Lombroso je 1882.godine protjeralo i talijansko društvo za antropologiju i etnologiju. Znanost o moderna je zapravo pokazala da kako okoliš i geni utječu na izgled, ali da potonji ne utječe na ponašanje, odlučivši umjesto toga, prvenstveno iz kognitivnog iskustva pojedinca. Stoga se lombrozijska doktrina trenutno smatra pseudoznanstvenom. Muzej psihijatrije i kriminalne antropologije službeno je otvoren 1898.godine, počevši od privatne zbirke koju je za života prikupio Cesare Lombroso. Kao što sam Lombroso piše: "prva jezgra zbirke započela je u vojsci, gdje sam, osim mjerenja lubanja tisuća vojnika, pažljivo sačuvao mrtve lubanje i mozak; ova je zbirka došla kad sam odrastao, s izloženošću starih sardinskih grobnica, Valtellinija, Lucchesija, Pijemonta, koje smo napravili ja i moji prijatelji iz Torina i Pavije. Nije prošao dan kao u Paviji prije, u Pesaru i u Torinu, nisam pokušao povećati prikupljanje s lubanjama luđaka i kriminalaca koji su umrli u skloništima i zatvorima"