Etnografski muzej upotrebe i običaja naroda Romagne, otvoren 1981., nastao je iz strpljivog i strastvenog sakupljačkog rada koji je krajem 1960-ih promicala i aktivirala skupina volontera. Godine 1973. ova se skupina organizirala u Etnografski odbor, pod vodstvom Giuseppea Sebeste (etnografa i muzeologa u to vrijeme, ravnatelja Muzeja običaja i običaja naroda Trentina), s ciljem postavljanja znanstvenih temelja za osnivanje muzeja.Prvi dokument koji spominje muzej kao projekt i perspektivu datira iz 1971. godine, a odluka Gradskog vijeća o osnivanju muzeja datira iz 1973. godine.Paralelno s terenskim istraživanjima i kontinuiranim radom na prikupljanju etnografske građe i nalaza, početkom 1970-ih promovirani su projekti sanacije općinske klaonice (izgrađene 1924.) koja je tih godina korištena kao općinsko skladište, kako bi se namjenio muzej koji se tu osnivao. Godine 1981. Općinska uprava raspisala je natječaj za rukovodstvo Muzejskog zavoda, a 1983. godine usvojen je prvi statut koji je definirao njegovu organizaciju i tijela upravljanja.U studenom 1989., zahvaljujući doprinosu Regije Emilia Romagna, muzej će biti inauguriran u novom proširenju i rasporedu s otvaranjem novih odjeljaka i obrazovnih usluga.Otvaranje Etnografskog centra za istraživanje i dokumentaciju te pokretanje i sustavno organiziranje istraživačkih kampanja i produkcije dokumentarnog filma datira iz 1985. godine. S ovim centrom muzej dobiva arhive i alate za znanstvenu diseminaciju uspostavljanjem istraživačkih laboratorija za promicanje proučavanja narodnih tradicija, proizvodnje audiovizualne dokumentacije, tekstova, povremenih izložbi, konferencija, studijskih dana i obrazovnih inicijativa. Zapravo, centar ima knjižnicu i biblioteku novina specijaliziranu za demo-etno-antropologiju te važne arhive audiovizualnih, fotografskih i ikonografskih izvora.Od 1996. godine Muzej poprima organizacijski oblik javne ustanove s kulturnom i upravnom samostalnošću te u svom znaku ima akronim MET (Etnografski muzej).Priča započeta 1971. godine u kojoj se realizirala ideja o muzeju posvećenom kulturnom identitetu i pučkoj tradiciji.Etnografski muzej prikuplja i čuva svjedočanstva ljudi s teritorija bogatog narodnim tradicijama: Romagne, a posebno južne, zatvorene između Apenina i jadranske obale.Predmeti i alati izloženi u unutarnjim i vanjskim prostorijama utjelovljuju povijest iu određenom smislu dušu ovog prostora te nam pomažu razumjeti njegovu okolinu i svakodnevni život.Povijest, kultura i tradicija jednog naroda susreću se u muzeju u svim svojim brojnim i ponekad nepoznatim aspektima (simboli, obredi, društvo, umjetnost).
