Top of the World
Najveći podzemni hram na svijetu, certificiran u Ginisovoj knjizi rekorda. 850.000 m³ raspoređenih na pet nivoa koji dosežu dubinu od 72 metra. I mreža prostorija i hodnika, ukrašenih mozaicima, bareljefima, slikama, vitražima jarkih i živih boja. Postoji sedam glavnih prostorija, od kojih svaka ima mistično ime: Vodena soba, Zemljana soba, Sferna soba, Ogledala, Metalna soba, Plavi hram, Lavirint. Ali ova epska konstrukcija nije naslijeđe neke tajanstvene populacije sa milenijumskom kulturom...Federacija Damanhura je mala samoupravna zajednica koja živi u Valchiusella. Mnogi ga upoređuju sa istim načinom kao i kult, a oni koji su izašli opisali su njegove tipične aspekte. Ali to nije ono o čemu želimo da pričamo, već o njegovom osnivaču, Obertu Airaudiju ili Falcu, kako on više voli da ga zovu. Upravo je on 1977. godine započeo radove na izgradnji hrama, inspirisan mističnim vizijama koje je imao kao dete, a prema njemu pripada prošlom životu. Ovako, nakon što je prepoznao pogodno tlo, kreće na posao naoružan lopatama i pijucima sa malom grupom vjernika i počinje kopati. Vremenom su pristizali volonteri iz cijelog svijeta da ostvare tu viziju. Bez obzira da li je to bilo nešto zaista duhovno, činjenica je da su uspjeli. I to je izvanredno iz dva razloga. Prvi je da se rad zasnivao samo na nacrtima njihovog vođe, koji sigurno nije bio inženjer, koji se samofinansirao zahvaljujući malim lokalnim preduzećima.Drugi je da su 16 godina uspjeli sve držati u potpunoj tajnosti, a da vanjski svijet ništa o tome ne zna. Prije svega italijanska vlada, koja bi se protivila nelegalnoj gradnji takvih razmjera. Sve do 1992. godine na vratima se pojavljuju tri policajca i tužilac koji uzvikuju "Pokažite nam hramove ili ćemo sve razneti dinamitom". Pošto nisu mogli ništa drugo, Damanhurci su ih pustili unutra. Po ulasku u prvi hram, četvorica su bukvalno dahtala: ono što su vidjeli bila je ogromna kružna komora prečnika 8 metara sa centralnim stupom u kojem su bili izvajani muškarac i žena, koji je podržavao plafon od vitraža. A čuđenje se povećavalo hodajući kroz razne prostorije. Vlada je odlučila da zauzme hram i omogući njegovim graditeljima da završe dekoracije, ali da ne idu dalje. Građevina je kasnije pomilovana i Damanhurci su dobili dozvolu da je završe. Čak ga je i sama vlada definisala kao osmo svjetsko čudo. Možda će jednog dana zaista i biti i za nekoliko vekova ostati upamćen kao nasleđe drevne kulture. Danas ga svakako možemo definisati kao najčudnije mjesto u Italiji, a nesumnjivo jedinstveno u svijetu.
