Do prije nešto više od jednog stoljeća imao je i vrlo važnu praktičnu funkciju, jer je opskrbljivao stanovništvo znatno zdravijom vodom od one iz bunara unutar grada, često onečišćenih otpadnim vodama iz staja ili disperzijske kanalizacije. Faenza je bila jedan od prvih gradova u Romagni koji se opremio akvaduktom koji je, iako ograničen na nekoliko emisijskih točaka, dugo vremena predstavljao izvor ponosa zajednice.
Već u renesansnom razdoblju u blizini općinske lože postojala je fontana za pučanstvo. Zatim je 1583. fra Domenico Paganelli (1545.-1624.), papinski arhitekt i nadzornik tvornice San Pietro (tj. katedrale u Faenzi) dobio zadatak da dovede vodu do središta. Na području Cartiere pronašao je izvrsnu pitku vodu i započeo gradnju akvadukta od terakote, posao koji je dugo bio prekinut jer je fratar pozvan u Rim na druge radove.
Oporavio se 1614. godine, a sam Paganelli je, na prijedlog kardinala Rivarole, naručio izgradnju izvora kod arhitekta iz Ticina D. Castellija, koji je posao dovršio 1621. godine.
